Dana 24.ožujka djeca skupine BUBAMARE putovala su vlakom od Osijeka do Belog Manastira kako bi posjetila stariju skupinu PČELICE u DV CVRČAK.
Put je planiran u sklopu projekta PROMET NIJE ŠALA, NI OPASNOST MALA koji se u našoj skupini provodi kroz duži vremenski period, a kroz njega djeca upoznaju različite vrste prometa, ali i sigurna ponašanja u prometu.
U današnje vrijeme baš ovaj, željeznički promet, najmanje je poznat djeci. Tako je bilo i u našoj skupini: većina djece se nikada nije vozila vlakom, dakle niti vidjela ni posjetila željeznički kolodvor. Ovim putovanjem djeca su imala priliku popuniti ove praznine u svojim spoznanjima.
Krenuli smo u rano jutro; već u 7 sati ujutro bili smo u autobusu koji nas je odvezao od našeg vrtića do željezničkog kolodvora u Osijeku. Svako dijete nosilo je svoj ruksak s doručkom, koji su nam pripremile naše vrijedne kuharice i bočicom vode. Osim toga, svako je dijete dobilo i svoju putnu kartu, o kojoj je trebalo voditi brigu, da se ne izgubi, jer nam treba i za povratak.
U očekivanju vlaka, promotrili smo ŽELJEZNIČKI KOLODVOR, primijetili nekoliko VLAKOVA, PUTNIČKIH i TERETNIH, pokušali prebrojati koliko TRAČNICA prolazi tuda, vidjeli PROMETNIKA i upoznali njegovu ulogu na kolodvoru, a saznali smo i da smo naše PUTNIČKE KARTE podigli na BLAGAJNI.
Ulazak u vlak donio je novo, veliko uzbuđenje. Dočekao nas je KONDUKTER , koji je svakom djetetu pomogao popeti se u vagon i usmjerio ih na njihova sjedala. Samo što smo krenuli, taj isti kondukter došao je pregledati naše karte.
Poseban doživljaj bio je pojesti doručak u vlaku. A nakon tog velikog uzbuđenja, uslijedilo je novo: imali smo priliku zaviriti u kabinu VLAKOVOĐE, pogledati kako se upravlja vlakom, saznati kako vlak treba usporiti svaki puta pred križanje s cestom, ali i dati zvučni signal, a smjeli smo i kratko zatrubiti. Saznali smo i koju školu treba završiti da bi se postalo vlakovođa.
Brzo smo stigli u Beli Manastir, po nama, prebrzo. Uslijedila je šetnja do vrtića CVRČAK, a tamo su nas dočekali ravnateljica vrtića, Ivana, odgojiteljica starije skupine, Melita, zdravstvena voditeljica, Kristina i, naravno, sva djeca starije skupine Pčelice. Nakon pozdrava, razmjene poklona, upoznavanja, uslijedilo je upoznavanje prostora, didaktike i zajedničke igre. Vrijeme druženja nam je prebrzo prošlo. S novim smo prijateljima pojeli užinu u njihovoj blagovaonici, a tada smo se morali rastati i požuriti na vlak. Nakon ovako ugodnog prijepodneva pozvali smo nove prijatelje da posjete naš vrtić i našu skupinu. Vjerujemo da će se to i realizirati!
U povratku do kolodvora zaustavili smo se na kratko kraj starog vlaka koji je izložen u centru grada, a zatim smo požurili na vlak.
U povratku smo vrlo važno pokazali svoje putne karte novoj kondukterki, koja je ovoga puta putovala s nama. Također veoma draga i susretljiva. Djeca, koja to nisu stigla na putu do Belog Manastira, zavirila su sada u kabinu vlakovođe. S posebnim zanimanjem pratili smo križanja s cestama, spuštene rampe, prelazak preko mostova. Naučili smo kako se ponašati u vlaku, ali i na kolodvoru, da bismo u svakom trenutku bili sigurni! Ponovo smo prebrzo stigli do kolodvora u Osijeku.
Još jedan pogled na kolodvor, ukrcavanje u naš autobus i eto nas ponovo u našem vrtiću na ručku. A nakon toga zasluženi odmor, koji su svi, ali baš svi, proveli u čvrstom snu.
Jedno prekrasno, edukativno i zabavno, putovanje! Pitanje: „ Teta, hoćemo li opet putovati vlakom?“ dokaz je da je ovo putovanje bilo pun pogodak!
