Visibaba mala,
Zvoniti je stala.
Cin cin cin, don don don,
Čujte mali zvon!
U iščekivanju snijega, pronašli smo visibabe. Za dobrodošlicu, naučili smo njezinu himnu, mnogima dobro poznatu pjesmu- „Visibaba“.
Najdraži dio pjesme nam je vi-si-ba-ba ma-la i taj dio smo naučili SVI.
Visibabu smo doživjeli svim svojim osjetilima. Zaključili smo da je „beje boje“, da je „maja“, da raste u „zejenoj tavi“, da liči na zvončiće i da lijepo miriši, baš kao pravi cvijet.
Najviše se u skupini ovih dana moglo čuti: „Moja baba, moja baba!“, jer ipak smo mi dvogodišnjaci.
Danima smo ju promatrali, čuvali, pjevali i plesali njoj u čast.
S veseljem iščekujemo ljubice i ostale proljetnice!
