Dana 4.listopada djeca starije skupine našeg vrtića, naši šestogodišnji Leptirići, posjetili su prijateljski vrtić u Iloku. Suradnja s tim vrtićem traje već više od desetljeća, a provodi se našim međusobnim posjetama. Već je postalo uobičajeno da u jesenskim danima mi posjećujemo Ilok, a u proljetnim danima djeca njihove starije skupine dolaze k nama.
Za ovaj odlazak pripremali smo se danima, od dogovora što ćemo ponijeti prijateljima na poklon do izrade poklona za djecu i odgajateljice. Pred polazak naše su nas odgajateljice ukratko upoznale s onim što nas na tom putu očekuje.
Put autobusom nam je brzo prošao, posebno su dobra ona brda na kojima nam želudac pleše gore-dolje. Ali svi smo bili pripremljeni za takvu vožnju i živi, zdravi i čili stigli u Ilok.
Unatoč pripremnom razgovoru, svi smo bili oduševljeni kada smo zakoračili u dvorište njihovog vrtića; opasano je zidinama kao iz bajke, a i lijepo je opremljeno.
U vrtiću nas je dočekala njihova starija skupina, pozdravili smo se, podijelili pripremljene poklone, a zatim su nas poveli u blagovaonicu (oni i to imaju) gdje smo se okrijepili.
Nakon toga, zajedno s domaćinima , krenuli smo prvo pogledati crkvu sv. Ivana Kapistrana koja se nalazi u neposrednoj blizini vrtića. Tu nas je dočekala časna sestra i ispričala nam nekoliko detalja o samoj crkvi (fratri su bili zauzeti jer smo došli upravo na dan sv. Franje Asiškog ).
Iz crkve smo otišli do dvorca u kojem je smješten muzej. Ovdje nas je dočekala gospođa Ružica, kustosica muzeja, puna znanja i sposobnosti da nama malima povijest ispriča na razumljiv i zanimljiv način.
U podrumu dvorca pogledali smo poznate iločke vinske podrume sa strašno velikim bačvama (u koje bismo stali svi mi), s krasnim drvenim bačvama i s „nekim bocama“ koje tamo stoje pune prašine, paučine i plijesni, a kažu da su vrlo cijenjene i skupe(i još se nalaze iza rešetaka).
Nakon pdruma posjetili smo iločku knjižnicu, gdje smo pogledali njihov odjel za djecu, a poigrali se u njihovoj igraonici.
Uslijedio je ručak u vrtiću – domaćinu, opet u blagovaonici. I oni, kao i mi moraju za ručak jesti i varivo od povrća (valjda tako mora biti u svim vrtićima). A iza ručka uslijedio je pravi iločki desert; ukusno grožđe. Punih trbuščića istrčali smo van na njihovo igralište u dvorištu i sigurno nam je sv. Ivan Kapistran pomogao da nam ne pozli na vrtuljku, toboganu i ljuljački.
A nakon toga pozdravili smo se s našim domaćinima, zahvalili na gostoprimstvu, pozvali ih da nas posjete na proljeće te krenuli našim autobusom nazad u svoj vrtić.
Putem je netko zaspao, netko se sjetio da već dugo nije vidio mamu i tatu, netko je prepričavao dojmove , a neki su i zapjevali.
Sretno smo stigli u ranim poslijepodnevnim satima, a pred vrtićem je bio kompletan odbor za doček; osoblje vrtića,sve mame i poneki tata jedva su dočekali da im padnemo u zagrljaj.
BILO NAM JE PREKRASNO, RADUJEMO SE NJIHOVOM DOLASKU NA PROLJEĆE!
