U četvrtak, 5.prosinca, djeca iz skupina “Tigrići”, “Bubamare” i “Pčelice” imala su veoma zanimljiv dan – sudjelovala su u Adventiću na OPG-u Duša Baranje.
Na ulazu u njihovo carstvo dočekali su nas domaćini: teta Sanja i, ne biste vjerovali, pravi, pravcati Djed Božićnjak (provjerili smo da je pravi, pokušali smo mu skinuti bradu, ali ne ide).
A u dvorištu… a joj, vesele li graje! Uz dječju ciku i vrisku čulo se kokodakanje, gakanje, njištanje, njakanje, blejanje, meketanje, roktanje, mijaukanje… Djeca su imala priliku, ne samo vidjeti razne životinje, nego i hraniti ih!
Životinje, uglavnom razne patuljaste vrste, sve od reda pitome, umiljate, puste se ne samo hraniti, nego i dragati, maziti, nositi!
Tako je prasac George veselo cupkao i mrdao stražnjicom dok smo ga češkali po leđima. Koke, patke i guske su s guštom pojele hranu koju smo im bacali. Magarčići i konjići su nas u stopu pratili ne bi li dobili još koju šaku sijena. Ovce su nam dopustile da zavučemo prstiće u njihovu toplu i mekanu vunu i malo ih zagrijemo. A tek kozice – one su posebne…kozica Marica uživala je u našem naručju, a bogme i puse dijelila. Mama, patuljsta lavoglava zečica, nam je dozvolila da mazimo njezinu dječicu i osjetimo pod ručicama njihovu mekanu dlaku. Zamorac nas je pozdravio veselim „vrištanjem“ – ma baš se uklopio među našu djecu!
A djeca, pomalo promrzla, ali sretna i zadovoljna, jer ovakvo se veselo društvo rijetko nađe. Malo su se smrzli prstići, ali ugrijali smo ih krunjenjem kukuruza. Ma, išlo im je bolje nego krunilici!
Ugrijali su se i potezanjem konopa! Tko je jači, mi, vi…neeee… promijeni ekipu…dodaj još djece…dođi u pomoć…uključi tete… A svako potezanje završavalo je nužno i padanjem ekipe koja je izgubila!!!
Blatni, ali nadasve sretni, krenuli smo prema izlazu. Tu nas je čekala topla vatrica, vrući čaj (nikad bolji) i kolačići pečeni na dugim štapovima, a tako slatki i tako ljepljivi. Posebna čar bila je da nam kolačiće peče glavom i bradom (pravom) Djed Božićnjak. I na kraju još jedna zanimljivost: Djed Božićnjak nas je zasipao snijegom, kojeg smo svi pomalo željni.
Nakon svega toga, eto nas, tako blatni, ali prepuni prekrasnih dojmova, vraćamo se u vrtić, na ručak. U sobi nas čekaju naši topli krevetići, mekani, najdraži – spavali smo svi kao rijetko kada ( čini mi se da se i sa stolice tete Zvjezdane na trenutke čulo hrkanje)!
