„KNJIGA NIJE HRANA, ALI JE POSLASTICA.“(Tin Ujević)
A takvih poslastica u životu nikada dosta, od najranije dobi pa do poznih godina.
Poslastica je to koja ne deblja naše tijelo, ali dobrano „podebljava“ naš um i proširuje naše srce.
Čitajući širimo svoje vidike, upoznajemo nove krajeve, nove svjetove, drugačiji život i običaje, saznajemo nove činjenice.
Čitajući proširujemo naš rječnik, našu rečenicu, naš govor.
Čitajući bogatimo našu maštu, jer je knjiga ta koja nas u trenu seli u neki drugi svijet.
Čitajući razvijamo naše socijalne vještine i kompetencije.
Čitajući i „uvlačeći“ se u kožu pojedinih junaka, proživljavamo različite emocije i učimo se nositi s njima.
I stoga, ne škrtarimo na ovim poslasticama, dijelimo ih svakodnevno našoj djeci!
Krenuvši od takvih misli i mi smo, na svim uzrastima i svakodnevno, a posebno tijekom MJESECA KNJIGE u društvu knjiga.
Kako bismo u tom društvu maksimalno uživali, obogatili smo naše kutke za čitanje udobnim sjedalima.
Ovom prilikom djeci smo posredovali knjige ne samo mi, odgojitelji, već i njihovi roditelji, bake i djedovi koji su nam tim povodom došli u goste.
Uz to, učili smo od čega i kako nastaje knjiga, a vezano uz to posjetili smo i tiskaru SPEKTAR u Bilju.
Naučili smo koji je proces od osmišljavanja priče do nastanka slikovnice. Okušali smo se i sami u izradi vlastite slikovnice.
Dobro smo zapamtili da knjige treba čuvati, a slučajno pokidane, popravljati. Stoga smo izrađivali i bookmarkere – straničnike za označavanje stranica, kako ne bismo savijali listove.
Ono što smo pročitali ponavljali smo kroz priču, dramatizaciju ili seriju slika.
Donosili smo knjige u vrtić, jer vrijednost knjige je tim veća što ju više ljudi pročita.
Zatvorili smo i u školsku knjižnicu gdje su gotovo sve knjige izuzetno vrijedne, jer su prošle kroz bezbrojne dječje ruke, a vjerujemo da će dočekati i naše!
Kada je započinjao MJESEC KNJIGE činilo nam se da je to jedan dugi period, a proletio nam je u hipu, jer:
UZ DOBRU KNJIGU VRIJEME NAPROSTO PROLETI!
