Danas, 17.11. vraćamo se u prošlost uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Palimo tisuće svijeća i prisjećamo se svih bližnjih koje smo izgubili u ratu.
Djeca se već od najranije dobi susreću s prizorima onoga sto se dogodilo, osobito u Vukovaru, u pričama svojih starijih ili na starim fotografijama. Djeca srednje vrtićke skupine „Bubamare“ i dviju starijih vrtićkih skupina „Pčelice“ i „Leptirići“ ispričala su svoje priče o ratu i gradu Vukovaru koje su čuli od roditelja, baka i djedova. Neki su i posjetili vodotoranj, simbol grada Vukovara, pa su i o tome govorili svojim prijateljima. Također i djeca mlađe vrtićke skupine „Tigrići“ uključili su se obilježavanje ovog važnog datuma svojim likovnim radovima. Sve četiri skupine svojim su likovnim radovima uredili izlog Braniteljskog centra u Bilju i pano u hodniku vrtića. Djeca svih skupina matičnog i područnih vrtića i ove su godine donijela svijeće, koje su zapalili ispred prostora vrtića složene, simbolično, u obliku srca. Uz paljenje svijeća, djeca srednje i dviju starijih skupina otpjevala su pjesmu „Moja domovina“ i M.P. iz skupine „Leptirići“ pročitao je tekst „U sjećanje na Vukovar“ za svu djecu koja su nažalost doživjela sve što rat donosi, a kako je S.Glavašević rekao u svojoj „Priči za roditelje“ „…djeca za ništa od ovoga nisu kriva…“ evo nekoliko njegovih rečenica posvećenih upravo djeci:
„Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kada vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca..
Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube. Jer ko ljubiti zna, toga ljube. „ (S.Glavašević, Priča za roditelje)
