Velika količina kiše proteklih dana izmamila je puno puževa na naše ulice i dvorišta. Jedan od njih, kojeg smo kasnije nazvali Slavko, posjetio je i našu, stariju jasličku, skupinu.
Proučavali smo njegovo tijelo i uočilo da mu je tijelo mokro i mekano, a kućica suha i tvrda. Posebno su nam zanimljive bile njegove oči i rogovi koji su se na svaki naš dodir skrivali.
Pjevali smo mu pjesmu Pužu, mužu, pruži roge van…što se njemu jako svidjelo te je svaki puta iznova pružao svoje „roge“.
Potaknuta Slavkom, djeca su rekla da imaju puževe i kod kuće pa su idući dan Slavku doveli i prijatelje!
Svatko je predstavio svog puža imenom i prezimenom.
Jedan je pužić pokušao pobjeći iz svoje staklenke pa smo odlučili odmjeriti svoje snage u brzini. Sve je bilo praćeno vatrenim navijanjem uz pjesme koje djeca dobro znaju i rado pjevaju “Viva, viva, Croatia!” i “Igraj moja Hrvatska”.
Pužiće smo vratili kućama, a djeca su različitim likovnim tehnikama izrazila doživljeno.
