Svi znamo za izreku: KNJIGA JE NAJBOLJI PRIJATELJ, jer
- ako si usamljen, posegni za knjigom
- ako ti je dosadno, pročitaj knjigu
- ako želiš proširiti svoja znanja, uzmi knjigu
A da bi nam knjiga u životu zaista bila najbolji prijatelj, taj odnos treba uspostavljati od najranijeg uzrasta i njegovati ga tijekom čitavog života.
O toj temi govorila nam je na predavanju za roditelje i odgojitelje doc.dr.sc. Marija Milić, pod nazivom „Važnost čitanja djeci od najranije dobi“ . Predavanje je upriličeno upravo povodom Mjeseca knjige, a kako bismo svi mi, koji se na bilo koji način bavimo djecom, osvijestili važnost čitanja djeci još u prenatalnoj dobi, ranom i predškolskom uzrastu. Trud uložen u čitanje djeci vratit će nam se višestruko: djeca će prije progovoriti, čistije će izgovarati pojedine glasove, imat će bogatiji rječnik, bolje će slagati rečenice, lakše će prepričati neki sadržaj ili događaj, imat će bolju usredotočenost i koncentraciju i na kraju, zavoljet će knjigu i čitanje za cijeli život.
Znajući sve to i mi u jaslicama i vrtiću veliku pozornost poklanjamo čitanju i upoznavanju knjiga kroz čitavu godinu, a pogotovo u ovom periodu Mjeseca knjige.
Tako su ovih dana naši najmlađi, osim što su slušali priče koje pričaju njihove odgojiteljice, „čitali“ slikovnice, najviše taktilne, na svoj način: gledanjem, pipanjem, a ponekad i grickanjem. Ali i oni već pomalo uče da knjige treba čuvati i uvijek spremati na njihovo mjesto.
Oni nešto stariji već imaju dovoljno strpljenja poslušati priču, te ju, barem djelomično, znaju ponoviti, znaju ispričati priču po slikama, a imaju i svoje omiljene priče (Jako gladna gusjenica, Maca papučarica…). Posebno lijepo i zanimljivo je kada se i roditelji uključe u čitanje priča djeci u vrtiću. Novo je to iskustvo i za djecu, ali i za roditelje.
Upoznali su i knjižnicu, našu vrtićku, ali i školsku! Saznali su i kako knjige više vrijede ako ih je pročitalo više djece, a ne ako samo stoje na policama. Zato su veoma rado donijeli svoje omiljene slikovnice u vrtić i razmijenjivali ih sa svojim prijateljima. Tako su svaki dan kući nosili neku novu slikovnicu, a roditelji su se potrudili da niti jedna slikovnica ne ostane nepročitana. Bili su to dani kada su djeca s nestrpljenjem očekivala da dođu kući s novom knjigom, da se udobno smjeste zajedno sa svojim roditeljima i da čitanje počne. Ako se nije stiglo čitati tijekom dana, čitanje je bilo ugodan uvod u san. A kroz ovu aktivnost učili su se i pažljivom rukovanju knjigama, čuvanju posuđenih knjiga i obvezi redovitog vraćanja posuđenih knjiga.
Kroz niz aktivnosti djeca su saznala i kako nastaje knjiga. Počeli smo od izrade recikliranog papira, nastavili s upoznavanjem uloge pisca i ilustratora, a zatim su se ohrabrili i pokušali sami načiniti svoju prvu slikovnicu. Oni najstariji su izrađivali svoje osobne slikovnice, za koje su sami izmislili priču, a zatim ju i ilustrirali, dok su oni malo mlađi načinili jednu zajedničku slikovnicu u kojoj je svatko dao svoj doprinos.
Odgojiteljice nisu zaboravile ni roditelje, pa su dale svoj prijedlog stručne literature koju bi bilo veoma vrijedno da i roditelji pročitaju.
I eto, Mjesec knjige je na izmaku, ali mi ne prestajemo čitati, upoznavati nove poetske i prozne sadržaje, saznavati nova znanja iz knjiga i poručujemo svima: NEKA VAM KNJIGA BUDE NAJBOLJI PRIJATELJ!
